Odgovornost za razvoj sistema unutrašnje kontrole
Zakonom je propisana odgovornost odgovorne osobe institucije (direktora) i rukovoditelja organizacionih jedinica za razvoj učinkovitog i djelotvornog sistema unutrašnjih kontrola.
Odgovorna osoba institucije treba osigurati izradu i provođenje strateških i drugih planova, njihovu usklađenost s programima i finansijskim planom institucije, odgovarajuću unutrašnju organizaciju s jasno definisanim ovlaštenjima i odgovornostima za učinkovito i djelotvorno provođenje poslovnih ciljeva i korištenje finansijskih sredstava dodijeljenih za njihovo provođenje, uspostavljanje sistema izvještavanja u skladu s prenesenim ovlaštenjima i odgovornostima radi praćenja rezultata i učinaka ostvarenih dodijeljenim finansijskim sredstvima, upravljanje rizicima i uspostavljanje adekvatnih kontrola, te informacijskih i komunikacijskih sistema, praćenje i procjenu učinkovitosti i djelotvornosti sistema unutrašnjih kontrola, definisanje načina saradnje s institucijama iz nadležnosti, uključujući sistem izvještavanja.
Kako bi sve prethodno navedeno odgovorna osoba institucije mogla osigurati, neophodno je u većim sistemima prenijeti ovlasti i odgovornosti na druge rukovoditelje, što ne isključuje njegovu krajnju odgovornost.
Krajnja odgovornost odgovorne osobe institucije ne može biti opravdanje, odnosno ne oslobađa odgovornosti ostale rukovoditelje u dijelu za koji su oni nadležni .
Za dobro uspostavljen sistem odgovornosti važno je jasno definirati ovlasti i odgovornosti ne samo za realizaciju temeljnih funkcija, već i za realizaciju postavljenih ciljeva, ostvarenih rezultata i za način upravljanja finansijskim sredstvima.
Rukovoditelji organizacionih jedinica odgovorni su za razvoj sistema unutrašnjih kontrola u svom djelokrugu, što uključuje odgovornost za:
a) utvrđivanje i realizaciju poslovnih ciljeva iz njihove nadležnosti u skladu sa strateškim i drugim planovima te programima, odobrenim budžetom, odnosno finansijskim planom i u skladu sa zakonima i drugim propisima
b) upravljanje rizicima koji mogu uticati na ostvarenje poslovnih ciljeva
c) pravilno, etično, ekonomično, učinkovito i djelotvorno upravljanje sredstvima u skladu s prenesenim ovlaštenjima i odgovornostima
d) praćenje i vrednovanje postignutih rezultata i učinaka
e) razvoj i provođenje kontrola u poslovnim procesima, programima, projektima i aktivnostima radi ostvarenja poslovnih ciljeva organizacionih jedinica i osiguranja pravilnog, etičnog, ekonomičnog, učinkovitog i djelotvornog raspolaganja finansijskim sredstvima dodijeljenim institucijama iz nadležnosti.
Razvoj finansijskog upravljanja i sistema unutrašnjih kontrola zahtjeva jačanje odgovornosti rukovoditelja za način upravljanja raspoloživim resursima, obavezama, troškovima i rezultatima i uz to postizanje puno veće ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti u poslovanju. Stoga rukovoditelji snose glavnu odgovornost da osiguraju trošenje u skladu s budžetom, da obaveze ne premašuju budžet, da se sredstva troše ciljano kako bi se podržala cjelokupna politika postizanja ciljeva institucije i da je sve to rađeno na djelotvoran i učinkovit način u smislu dobrog upravljanja, te da su unutrašnje kontrole koje obuhvataju finansije pravilno implementirane u praksi.
S obzirom da je razvoj sistema unutrašnjih kontrola u javnom sektoru u potpori boljeg upravljanja prihodima i rashodima, upravljanja imovinom i obavezama, jačanja odgovornosti te postizanja racionalizacije i učinkovitosti u poslovanju javnog sektora prilikom razmatranja unapređenja sistema unutrašnjih kontrola rukovoditelji trebaju postavljati sljedeća pitanja:
Kako upravljamo prihodima?
Kako upravljamo rashodima?
Kako upravljamo imovinom i obavezama?
Imamo li pod kontrolom procese u svojoj nadležnosti?
Znamo li gdje je nastao trošak?
Ostvarujemo li s našim budžetom postavljene ciljeve?
Nema komentara